Bio sam neko vreme"zaborav"u ovoj igri, pa sam i zaboravio da napisem komentar.
JA!!-s vremena na vreme zvani-ludost- pokusavam sebe da nadjem medju svim ovim igracima al kada dodjem do "zaborava"ne mogu da se setim sta sam, pa se ponovo "podelim" na igrace i trazim mesto gde cu se najbolje skloniti i prijatno osecati.
Kao -lenjost-nadjoh se ponekad iza kamena, al nisam se krio nikada po kraterima, ne svidjaju mi se ta mesta straha a i raznorazne senke.
Radije bih se peo na vrh nekog drveta,pa makar se dobro namucio da sebe tu nadjem.
Rado bih sa Verom na nebo, pa kada trazim ,da se ako Bog da tu i nadjem.
Ne mogu ponekad da odlucim gde da se sklonim, sva mesta zauzeta pa ne bih da smetam,
pa onda --sramezljivo-provirim kroz koru drveta ,da vidim dal sam to -ja, -koji se kupa u kristalnom jezeru, ili na krilima leptira uzivam u dahu vetra.
Ne volim da se muvam ispod duge,kazu stari ljudi:- ko je preskoci ili se provuce ispod nje ako je musko postaje zensko i obratno.
A joj, citao sam kako je u okeanu duboko i ima svakakvih azdaja pa ne bih da se tamo trazim jer se necu naci.
Hteo ne hteo, u pcelinju kosnicu i da hocu ne mogu da stanem,med kupujem na pijaci, tek toliko da se zna.
Pisao sam ovde cesto razne stihove,pominjao u "forumskoj basti"razne vrste cveca,pocev od -"kaktusa,ljubicica,pa sve do trnovih ruzica"
Potera me, nekad--ludost-pa se upetljam u" ruzine"trnove latice.
Mislim u pocetku da znam gde sam,al se obicno prevarim,tek kasnije ukapiram da sam bio zacoreo
zaslepljen rumenim i mirisnim laticama.
Sta da radim musko sam,a mi muskarci radi "ruze"u stanju smo da cinimo najludje stvari,da zacorimo na oba oka ako treba.
Ma tamo, gde se ljubav i ludost igraju zmurke razum nema sta da trazi.

Eto nek se vidi da sam ovaj post ponovo procitao, i inspirisan-na moj nacin malo prokometarisao.

Evo opet jedna pljusa za ove Parkericine postove+

Opet su mi proradile malo mozdane i srcane vijuge.
