Pa ti si poceo sprdnju sa vetrom na moje ozbiljno pitanje. Meni je bitno da potpuno shvatim ono sto si rekao. To sam kulturno i pitala. Tvrdis da stvarnost nije nastala da jednostavno postoji. Pitala sam sta to za tebe znaci kako to poimas? Jednostavno, sva pitanja koja ti postavljam imaju jedan jedini cilj a to je da shvatim sta tacno mislis time. Mozda mi ne valja pristup, ali prvo zelim znati sta sagovornik misli kada nesto kaze da bih mogla reci da li sam saglasna sa tim ili nisam, pa ako nisam, objasniti moje misljenje. Ja imam volje za ozbiljan dijalog, cak sam ga i sama pokrenula zaintrigirana tvojom izjavom.
To nije bila sprdnja, to je bio ozbiljan primjer da gramatička korektnost rečenica ne znači da te rečenice imaju koherentno značenje.
Stvarnost postoji. Unutar te stvarnosti se neke stvari događaju na određeni način. Unutar te stvarnosti mi od sastojaka napravimo kolač. Dakle kolač je nastao tj. sastavljen je. Svaka naša akcija nije ništa drugo doli rekombinacija elemenata unutar te naše stvarnosti.
Koja je stvar vidljiva iz ovog mog pasusa? Vidljive su dvije, da cijelo vrijeme govorimo o
unutar i o
rekombinaciji. Ja ne smatram da je logički opravdano zaključiti da sama stvarnost može dobiti isti tretman tj. da je stvarnost nastala rekombinacijom drugih stvari. Ona prosto jest. Ona postoji.
Jasnije?
